Istočni dio kontinentalne Hrvatske, smješten sjeverno od
Bosne i Hercegovine,
a južno
od Mađarske i tik do rijeke Dunav, naseljen je još od pretpovijesnih vremena.
Slavonija ima dobre uvjete za ekološku proizvodnju hrane, posebno na ratom
zahvaćenom području koje godinama nije obrađivano, pa stoga niti zagađeno.
od Mađarske i tik do rijeke Dunav, naseljen je još od pretpovijesnih vremena.
Slavonija ima dobre uvjete za ekološku proizvodnju hrane, posebno na ratom
zahvaćenom području koje godinama nije obrađivano, pa stoga niti zagađeno.
Požeška kotlina
Požeška kotlina nije samo priroda, nego su to i njeni ljudi. To potvrđuje njena prošlost od najstarijih vremena do danas. U svakom vremenu stanovnici Požeške kotline znali su cijeniti iskoristiti njene prirodne prednosti.
Najrazličitije geološke promjene postepeno su formirale životni prostor Požeške kotline sa slavonskim gorjem i s izrazito povoljnim uvjetima za život čovjeka. Stoljećima je čovjek u ovom prostoru živio, radio i mijenjao prirodu. Arheološki nalazi pokazuju da je Požeška kotlina bila omiljeno obitavalište Ilira, Kelta, Rimljana, Slavena i drugih naroda.
Požešku kotlinu omeđuju gore - sa zapada Psunj (984 m), sa sjevera i sjeveroistoka Papuk (953 m) i Krndija (792 m), s juga Požeška gora (616 m) i Dilj-gora (495 m), koje od sjevera prema jugu razdvaja dolina rijeke Orljave i to je prirodni izlaz iz Požeške kotline u Posavinu. Padine požeških gora pretvaraju se u valovitu ravnicu - dno Požeške kotline - elipsasta oblika dužine oko 40 km od istoka prema zapadu, a širine od 15 do 20 km od sjevera prema jugu. Požeška kotlina zaprema površnu od 1249 km².
Slavonija na karti
